Konj marke Dorat
Ljubav, ljubav, ljubaav! Ili ipak samo višak vremena i nedostatak emocija u savršenom sklopu sa nekom posve neobičnom osobom koja ne stoji tako loše uz tebe a možeš eventualno da zamisliš da ga držiš za ruku u javnosti? Ako dodam da sam još sigurna da ne mogu biti povrijeđena, ti si čovjek mog života. Biti čovjek mog života uopšte nije teško. Nego svi misle da ne mogu da pariraju ovakvoj ženi pa brzo odustaju. Ako me neko bude tražio, u zabludi sam. Kažem ja, svakakvih sam se budala nagledala, al' on je poseban. Konj marke Dorat. Ja kažem kako je divan dan, on kaže kiša će. Ja kažem da je plima on kaže da je osjeka. Ja kažem hladno je on kaže toplo je. Ja kažem pričaj nešto on ćuti. Ja ćutim on kaže šta je? Ja kažem kako sam lijepa on doda mogla bit’. Ja kažem udariću te ućuti, on kaže pokušaj. Ja pokušam. On kaže radiš sve što ti naredim, ja kažem naredi mi opet. On me čupne za kosu. Ja uštinem njega. On me uhvati za nos, ja njega povučem za uvo. Ti mene obožavaš. Zaista, nada umire zadnja. (…) Ajde smij se. Pa kako da se smijem kad me stalno čupaš i gurkaš i stiskaš mi dlan. Šta onda radiš? Onda ti vratim. A onda? Onda se smijem, al me ruka boli. Šta ja onda radim? Onda me češkaš. Šta ti voliš najviše na svijetu? Da me neko češka. Svakako će kiša. Ne daj Bože, nemam kišobran. Pokisnućeš. I ti ćeš. Da, zajedno ćemo. Jel’ vidiš da je hladno, rekla sam! Ne bi bilo kad bi me ćurko zagrlila. Mirisaću na tebe. Da, rekoh da ti pružim jednu noć da lako zaspiš. Ja ću bar nekako, ti nećeš nikako. Ne zanovijetaj puno. Ja zanovijetam knap. Jel ti krivo što si mala? Bolje nego da sam čaplja. Izgledaš nezaštićeno kad te gledam sa visine. Mogu ja da se popnem na stepenik ako ti je lakše? Gdje god da si nezaštićena si. Pa nemam kišobran. Imaš mene. Nije ti neka funkcija, mokra sam. Ti još ne vidiš? Šta? To nije moja funkcija odavno. Od kada je kiša počela? Od kada te znam.