Njanja
Ovaj tekst je prvobitno bio osmisljen kao posmrtni govor na Njanjinoj sahrani. Ideja je bila apsolutno njena, jer je morbidna kao pogrebno 'Narcis'. S' obzirom da ja nisam voljna da je nosim na dusi, ovaj tekst je samo i iskljucivo namijenjen da sluzi kao literarni sazetak necijeg karaktera i ne smije se koristiti u druge svrhe!
Anastasija Ilic, djevojka duge plave kose i tankih rucica na kojoj se nalaze brojanica i stara narukvica je djevojka koja je zivot provela trazeci srodnu dusu. To bi bilo donekle smijesno da nije tragicno. To je curica koja moze da se obrusi na tebe kao oblak pred svijetom u sred najveceg kluba, a place jer joj tako dodje. Jako je pobozna a zna da izmiksuje petnaest najvecih psovki da ti se smraci pred ocima od okretanja glave da provjeris jel ko cuo. Da, rekla sam da izmiksuje. Umije da ucuti i kad ne treba a ne umije da zacepi kad treba. Dzaba buljis ocima, mumljas usnama, bacas se u trans da joj das do znanja da je previse rekla, a-a jok, nije Ana gotova. Ali joj se sve nekako prasta. I nesmotrenost, i cudljivost i to sto umislja price iz 1001 noci pa ih rezisira po najgorem mogucem scenariju u svojoj glavi, i to sto pametuje, sto je tvrdoglava i neposlusna, sto joj nista nije dovoljno dobro i uvijek moze vise. Sve sem suza. Onih koje je prolila bespotrebno, za ljudima nedostojnim.No, nije ona samo to. Ona je mnogo vise. Ona umije da donese Sunce kroz roletne. Da place sa tobom, i pjeva ti dok ne shvatis da postoje veci problemi od onih zbog kojih places, kao na primjer njeno pjevanje. Zna iz BG-a ko je setao s kim po HN prije mene. Ali je i od onih vjernih. Moji neprijatelji su i njeni. Moja nevolja je njena i moja sreca je njena. Istina, nije sve u tome. Sve je u srcu. Ima ga i ona. Doduse, negdje duboko zakopanog ali ga ima. Cuva ga od beogradskih kosava, i klosara. I ceka. Mala Njanja sa Lalovine ceka da svijet postane dobar. Jer dobro se dobrim vraca, a ako ne postane, kome ce se Njanja vratiti?