Live. Love. Laugh.

Perfect morning with my perfect man

8:20 - telefon se oglasava ali ga gasim jer mislim da je alarm, roletne spustene, u sobi polu-mrak. Lezim sklupcana i zamotana jorganom, trazim hladnu stranu. I onda mi sine 'danas dolazi Sava!'. Ne, ne dolazi, to je drugi dan. Koprcam se i napokon nalazim tu hladnu stranu. Tisina. Cujem otvaranje ulaznih vrata, rekoh ovo  je mama nesto zaboravila, te otvaranje mojih ali ne i korake. Okrecem glavu i u polu-mraku vidim njega. 'Dobro jutro zivote, tako pospana si za klasu ljepsa.' Moje ruke se sire u velik zagrljaj, a on sa osmjehom mi prilazi i snazno me grli. 'Hajde bubili ustaj, vidi vec je 8:30' ja cutah sa osmjehom na licu, on se nasmija i tako bez rijeci odlucismo da ostanemo tu dok se ne razbudim, njegovim ceskanjem naravno! Kasnije smo odlucili da trebamo nesto i da jedemo, pa smo pravili kiflice, koje su licile na sve sem na kiflice. On je kriv, pogresno je citao mjere! Gadjali smo se brasnom i tukli po kuhinji, zatim pogledali ono tijesto i rekli 'nasa djeca ce umrijeti od gladi.' pa poceli da se urnebesno smijemo. To su bili nasi prvi kolacici u obliku srca koje dajemo iskljucivo dusmanima za dorucak. Leskarili smo, grlili se i mazili, a i rucak napravili. I to jedan dobar. Citavo jutro je proteklo u smijehu i poljupcima, bas onako kako i treba da protekne svim zaljubljenim budalama.