Potpun mozaik
Zašto uvijek tražimo sebi slične? Zar toliko volimo sebe, da tražimo duplikate?
Zar nije ljepše naći svoju suprotnost, pa tamo gdje ti staneš da on nastavi, gdje on padne da ti ustaneš? Nije li poenta naći svoju cjelinu? Zato hajde, pogledaj u sebe i nađi svoje nedostatke. Znaš i sam ima ih nebrojivo. Od njih napravi maskotu. Stvori čovjeka koji bi ga na bojištu mogao uništiti. Tog vojnika zavoli. I ne boj se. Neće on ubiti tebe. Samo tvoje loše strane.
Nije poenta naći savršenu osobu, poenta je naći osobu koja bi tebe mogla načiniti savršenim. Upotpuniti tvoj mozaik života. Da kada ostariš ne postoji ni milisekund kajanja, jer si život živio onako kako si htio. Naravno, držeći pravu osobu za ruku.
Zašto uvijek okrećemo glavu od drugačijih, nama nepoznatih? Možda nam baš to treba. Dašak nekog novog vjetra. Doduše, godine nas obrade drugačije. Nekome postane bitno s’ kim će leći, a nekome s’ kim će se buditi. Možda je lakše živjeti sa sobom, jer si spreman koliko-toliko na sve što slijedi. Ali život se ne živi čitajući uputstva. Život se živi tako što izađeš vani i suprostaviš se svima. Znaš, ne može ti niko ništa. Jer si potpun. Jer voliš.
03/04,2015, at 16:12
Visit Neko tebi sada nebitan
Hajde sa mnom, da ne čitaš uputstva
03/04,2015, at 20:02
Visit marzipanlady
Nou, nou :)
Već ja imam nekoga za to :)