Live. Love. Laugh.

Nema veze

   Mijenjam vidljive u nevidljive. Stavljam potrebne u nepotrebne. Hodam kuda sam trcala. Ne spavam puno, al zato zivim. Disem. To je dobro. To je glavno. Gledam pravo gdje sam skretala pogled. Cistim dusu, cistim srce, cistim ljude. Sebe od njih I njih od sebe. Obostrana je zahvalnost. Tesko je gledati ljude u oci ako znas da si kriv za njihovu nevolju. Tesko je ne sagnuti pogled od srama. Sve se desava zbog tvoje nepaznje, ili jer te briga. Ne znas da svaka tvoja odluka utice na nekoga, jer mislis da zivis sam. A ne zivis. Naprotiv. Tvoj zivot ne zivis ti nego million drugih jedinki koje ga kontrolisu, ispravljaju, doradjuju. Zato tvoje odluke nisu tvoje, vec svacije. A kad pitas puno, kako, sta I gdje, kazu da je vrijeme da se osamostalis. Pa im se ni to puno ne dopada. Uzmes stvar u svoje ruke I tap! Napravis gresku, sitnu, malesnu, I nekome srce napukne. Al nije razbijeno, tjesis se. Napravice drugo, kupice, pa I sama si ga kupovala million puta. Nije to velika stvar. Na toj berzi si vec glavni dasa.

Nije toliko ni bitna tvoja greska, jer ni sam nisi puno bitan. I onima koji nemaju bitne, ti si na nekom drugom, trecem mjestu. A kad bi imali svoje bitne ko zna bi li bio na spisku. Pa odmahnes glavom, jer nije bitno!

Bitno je krenuti dalje. Pusti novi list, uzmi novu knjigu. Reci posteno izvini kao naslov prvog lista, jer ti jeste zao, nema veze sto nikoga nije briga. Bitno je sebe ocistiti krivnje. Jer uvece legnes sa sobom I svojom dusom, ne njihovom. Budis se sa svojim likom u ogledalu, iako je taj lik stvoren tudjim nagovjestajima, ti znas da negdje unutra jos si ti, onakav svoj, I niciji.

Bice jos zima I proljeca, svitace I zalazice Sunce, I Mjesec ce se igrati sa Lunom, nece svijet stati. Radjali su se vazniji od tebe, pa se svijet jos uvijek vrti.