Live. Love. Laugh.

Kad' poklope se kazaljke

Volim one 'cuvaj se' i 'javi kad stignes' ljude! Toliko bliskosti, ljubavi i paznje ima u samo tih nekoliko rijeci, a opet nikada ih necete dobiti od 'usputnih stanica' ljudi.

Zaljubljujem se u detalje. Sitnice koje se cesto i ne spominju. Zaljubila sam se u njegovo ' jel' mogu da te ispratim?' Glupost, zar ne? E ne. Kada ste vi u 21. vijeku culi momka od 19 godina da se ponasa dzentlmenski? Ravno bajkama brace Grim.

U njegovo usputno sklanjanje moje kose sa lica, kao da je to njegova uloga odavno. U lezerno uzimanje mog telefona i listanje poruka, kao da je to normalno. U ono ' ne treba ti kisobran imam ja' iako smo se minut prije prepirali. U zagrljaj i poljubac u celo. U mjesto koje je ulazeci na predavanje ostavio cekajuci da dodjem. Pa onda zakukao kako samo pricam, a sjutra me mjesto opet cekalo... U njegovo preziranje moje macke jer je pocela da mjauce kada je htio da me prvi put poljubi. U drzanje sklopljenih dlanova od Skvera do kuce jer ' ne drzimo se mi za ruke, nego ti ja stiskam ruku da ti pokazem da sam glavni.'

Zaljubili smo se u januarsko dopisivanje od punih 8 sati, cekajuci 04:04. Zasto? Jer, ja mnogo volim poklopljene kazaljke.