O sreci
Ja sam svoju srecu vidjela u njenim ocima. Znate kako kao klinci sve pozaboravljate jer dobijete infantilnu amneziju? Tako nekako i ja, ugledavsi njene oci postala sam dijete. Dijete koje se ne sjeca nicega iz ranijeg zivota. Nisu to bile neke posebne oci, cak ni potpuno jasne. Ponekad bi zatreptale ali bi vecinom gledale siroko rasirenim zjenicama.
Kao dar, stigla je kada je najvise i trebala. Svi smo danima ocekivali njen dolazak i kada je napokon stigla, cutali smo cekajuci da doktor klimne glavom kao znak da je sve u redu. Zatim su pocele pretpostavke o boji kose, ociju, na koga ce imati usne i nosic. Svi smo pogrijesili. Ona nema nista sto bi je povezalo sa nama - smrtnicima.
Savrsena od glave do pete. Plavkaste kose i sucmurastih ociju koje bacaju na kesten, malog prcastog nosica i skupljenih ljutih usana. Svi smo se plasili da pridjemo jer tako sicusno stvorenje lako je lomljivo. Prva sam se odmakla, a ostali su vremenom prilazili dok sam je ja samo gledala dok spava. Tada je bila najmirnija. Od pocetka se znalo da ce biti harambasa, cim joj nesto nije po volji oglasi se. Cuvsi je kako place kroz zatvorena vrata, osjetio se cemer i jad sa kojim se svako bice radja. Onaj grijeh sto prenosimo pokoljenima. Iako iritantan, on nije dozvolio da me odgurne. I tada prvi put otvorih vrata njene sobe. Udjoh a plac je bivao sve jaci. Gledah sa praga njen krevetac i crveno uplakano lice. Suze mi same krenuse. Pozvah nekoga da je umiri ali se cinilo kao da vrijeme curi. Bez razmisljanja je uzeh u ruke podupirujuci joj malenu glavu. Ona me stisnu tananim prstima u grc. I tako se nunasmo, placuci, i ona i ja.
Beba od dvanaest dana podize svoj krhki vrat i pogleda me zbunjeno. I zacutasmo. Ona zatim spusti svoju glavu na moje rame i krisom me gledase. Ja se ne mrdah jer ne bih podnijela njen plac. Dodirnu me po obrazu koji je bio mokar od suza te spusti rucicu na moj krst oko vrata. Drzeci ga u dlanu, bebac zaspa. Ja se okrenuh i ugledah njene roditelje.
'Mislim da se ime djeteta samo izabralo. Zvace se Sara onako kako smo tebe zvali kao klinku. Slazes li se?'
Zaspasmo, srcem na srce, istim tempom kucajuci. Tiho joj rekoh ' ti si moja prilika za nov zivot, i vjeruj, nikada nijedna suza is tvog oka nece kanuti, onako kako su iz moga lile.'