Plavi horizont
Published on 14:13, 07/09,2015
I danas mi falis. Nije ovo dan za neke velike stvari, nije cak ni bitan datum. Samo, jutro je mirisalo na tugu. Dobro, ne bas tugu, vise na sjetu. Osjecao se tvoj miris pjene za brijanje i svjeze upaljene sibice. A u sjenci prolaznika nacas vidjeh tvoju siluetu. Ja.. ja se ne okrenuh da provjerim jesi li ti. Oprosti. Cini se kao da se citav zivot okrecem i gledam razocarenja. Rekoh ti, dan za male stvari. 2882? U dan. I ovako se cini da nije mnogo. Ali jeste. Previse.
Pogodi? I dalje se s istim vjetrenjacama borim. Doduse, nije monotonicno, cesto mijenjaju lica. I znas sta? Sad ti vjerujem. Ljudi se naprosto umore. Pred san, bude ti bitno da si ti izasao kao covjek- ne kao pobjednik ili gubitnik. Svi cemo se zemljom zatrpati i izgubiti. Tu smo isti. Rekao si '' trcaces ka veselju i galami, a kad sazris i shvatis vrijednost zivota, tiho ces koracati ka sobi sa velikim prozorima sto gledaju na horizont. I nece ti trebati niko. Bices sebi dovoljna, jer si napokon potpuna. Nece te brinuti nepravde, jer ces znati istine, a oni sto misle i cine pogresno ce vremenom zaplakati tvojim suzama. A tvoj mac ce ostati cist. Njih ce vlastito srce od srama izdati.''