De mode
Možda zvuči smiješno, ali pisma, topli zagrljaji, ćutanje u dvoje i poljupci u vrat mi nikada neće postati staromodni. Kada s nekim dijeliš tišinu a ona nije neugodna, dijeliš dio sebe. Kroz tu tišinu se može sve reći. Pogledom, dodirom dlanova ili jednostavim spuštanjem glave na njegovo rame. Kada u gomili izgubljenih, polomljenih ljudi naiđeš na osobu koja te vidi kao niko drugi, tu osobu čuvaš. Ona zna da tvoja naizgled savršenost i potpunost nije ni približna tvojoj slomljenoj i asparčanoj uutrašnjosti. Ako imaš sreće prihvatiće tebe takvog kao dio sebe, i to moraš voljeti. Način na koji sve dođe na svoje kada je tu, je magičan. Šteta što nećeš ni biti svjestan toga dok joj ne vidiš leđa. Jer, koliko god volio nju, uvijek ćeš više voljeti sebe, tako potpunog, na mjestu.