Live. Love. Laugh.

Ovaj tekst je prvobitno bio osmisljen kao posmrtni govor na Njanjinoj sahrani. Ideja je bila apsolutno njena, jer je morbidna kao pogrebno 'Narcis'. S' obzirom da ja nisam voljna da je nosim na dusi, ovaj tekst je samo i iskljucivo namijenjen da sluzi kao literarni sazetak necijeg karaktera i ne smije se koristiti u druge svrhe!

Anastasija Ilic,  djevojka duge plave kose i tankih rucica na kojoj se nalaze brojanica i stara narukvica je djevojka koja je zivot provela trazeci srodnu dusu. To bi bilo donekle smijesno da nije tragicno. To je curica koja moze da se obrusi na tebe kao oblak pred svijetom u sred najveceg kluba, a place jer joj tako dodje. Jako je pobozna a zna da izmiksuje petnaest najvecih psovki da ti se smraci pred ocima od okretanja glave da provjeris jel ko cuo. Da, rekla sam da izmiksuje. Umije da ucuti i kad ne treba a ne umije da zacepi kad treba. Dzaba buljis ocima, mumljas usnama, bacas se u trans da joj das do znanja da je previse rekla, a-a jok, nije Ana gotova. Ali joj se sve nekako prasta. I nesmotrenost, i cudljivost i to sto umislja price iz 1001 noci pa ih rezisira po najgorem mogucem scenariju u svojoj glavi, i to sto pametuje, sto je tvrdoglava i neposlusna, sto joj nista nije dovoljno dobro i uvijek moze vise. Sve sem suza. Onih koje je prolila bespotrebno, za ljudima nedostojnim.No, nije ona samo to. Ona je mnogo vise. Ona umije da donese Sunce kroz roletne. Da place sa tobom, i pjeva ti dok ne shvatis da postoje veci problemi od onih zbog kojih places, kao na primjer njeno pjevanje. Zna iz BG-a ko je setao s kim po HN prije mene. Ali je i od onih vjernih. Moji neprijatelji su i njeni. Moja nevolja je njena i moja sreca je njena. Istina, nije sve u tome. Sve je u srcu. Ima ga i ona. Doduse, negdje duboko zakopanog ali ga ima. Cuva ga od beogradskih kosava, i klosara. I ceka. Mala Njanja sa Lalovine ceka da svijet postane dobar. Jer dobro se dobrim vraca, a ako ne postane, kome ce se Njanja vratiti?

Ne volim da pisem o sebi jer volim objektivne pisce. Covjek ne moze ostati objektivan ni na svoju srecu ni svoju tugu, pa tako ni na svoje postojanje. Biti u mojoj kozi, nije nesto sto bih svakome pozeljela. U kozi jos i nekako, u glavi nikako. Nisu mi jasni ljudi koji mene razumiju, tako da kada me neko samilosno pogleda i kaze 'razumijem te' zapitam se koja mu je dijagnoza, a jos ako doda ' u potpunosti' znam da je na ljetovanju u Dobroti. Volim ljude sa stavom. Bio on pogresan ili prav, stav je stav! Zaboga ljudi smo, nismo gusteri, ajmo malo kicme. Ne zaljubljujem se lako, i prilicno sam na tom oblaku strasljiva. Ne trcim za lijepim konturama lica vec lijepim pogledima i osmjesima. Volim jednostavnost i mir. Ali, budimo iskreni kao i svaka zena poneka iskra, nekad i pozar su mi mili. Svakakve ljude podnosim i prag tolerancije je visok. Nisam budala. Imam granicu. Nema nista gore, odvratnije i prljavije od ljudi kameleona. Gle, mozes da me mrzis, niko ti ne brani i niko te nece osudjivati, sto se mene tice napravi fan klub hejtera ali sacuvaj onu dostojanstvenost koju ti je majka rodjenjem podarila. Svi u zivotu umremo par puta. Bitno je znati ozivjeti, a uloga lazne majke Tereze ti u tome nece pomoci. Ja cu te postovati, tebe takvog, ni u tvoju srecu ni u tvoju tugu necu dirati, cak i onda kad ti posegnes za mojom, ja cu se tvoje kloniti. Tudja sreca je nevolja... Nego, hajde o meni, imam tamno smedje oci i smedju loknastu kosu. Ne bih da se farbam, stavljam sociva, vjestacke nokte i trepavice. Uzgred, trepavica ko da nemam, moj decko ima vece. Volim sto sam takva. I nema hemije koja moze covjeka naciniti ljepsim od onoga sto mu Bog podari. Dzaba tebi lice andjela ako covjek ne moze s tobom da sklopi prosto-prosirenu recenicu. Ne volim poltrone, naivne, glupe i podmukle ljude. Smatram da je sve stvar trenutka. Ja u nekom gubim a ti dobijas, nemoj da pozelenis od muke kad se kockica okrene, jer sam ja cutala dok su tebi ruze cjetale. Svako treba da se drzi svoje staze i da ne skrece na tudju. Ne znam, doduse, koja je staza moja, ali znam koja nije. Zao mi je kada moja sreca drugom nacini suze, ali necu zbog toga dopustiti da se ona ugrozi. Koliki si ti covjek ja mozda nikada necu biti, ali cu bar zivjeti sa cinjenicom da sam prema svima isti covjek! I prema psu i prema kralju. Religiozna sam u standardnoj mjeri, neke stvari ni ja ne prihvatam ali se tjesim onom Hristovom ' ko je bezgresan nek' prvi baci kamencic' - znam da bi moj ostao cvrsto stisnut dlanom. Glupo bi bilo reci da sam dobra osoba, takve osobe danas ne postoje, a oni koji se time etiketiraju su najgora sorta. Postoje ljudi koji se trude ne biti toliko zli, a ja sam cak i u toj kategoriji amater. Ali se trudim. I to se pika, zar ne? Imam majku i sestru stariju 4 godine. Rodjena sam 18og avgusta 1995 godine i LAV sam. Got a problem with that? ;)