Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog. Ljubav je ipak jača od svega.~ Meša Selimović
Prolazi devet predivnih mjeseci zahvaljujući čovjeku koji umije da smiri pogledom i ohrabri dodirom. Čovjeku koji voli svakim uzdahom. Srećan imendan ljubavi!
"Tada sam se jedini put usudio da je pitam zašto me voli. Odgovorila je: ' ne znam, a i iskreno govoreći, ne zanima me da znam." ~ Paulo Koeljo
Dobro jutro I laku noc andjele. Fali. Neopisivo. Boli. Jednako.
Ovo je nas dan, paps. Nekome pocetak a nekome kraj. Da li znas da onog trena kada su me spustili u tvoje narucje, andjeo na tvom ramenu je otkucao 12tu godinu ostatka tvog zivota. U mene je udahnuo novi i otvorio mi oci. Oci pune radosti i ponosa, sto tebe mogu zvati ocem. I onda kada kazu, to je bezumno, prihvatiti moj pocetak a tvoj kraj, ja kazem da nije. Kazem da ne shvataju sustinu tvog odlaska na ovaj dan. Nisi otisao da bi me obiljezio, vec da bi se zadrzao. Neki ce zaboraviti na danasnji dan upaliti svijecu, ali ja necu. Nikada. I jednako radosno, djetinjasto, kao onda, zamisljacu zelju dok duvam svjecice. Ne bi li nasa mastanja ocuvala. A zvijezde padalice? Ne volim kao ni onda. Kada zvijezda padne, jedan zivot se ugasi. Kao prije tacno 8 godina, kada je ona zvijezda koju smo gledali sa prozora, ugasila tvoj. Odnijecu ruze, roze i crvene, kao one koje smo sadili kraj kamelije. Poljubiti krst i mozda zaplakati. Ne od tuge, vec od sjete. Pomislicu kako vrijeme leti, a ti ostajes. Kako kise padaju ali tvoje ime ne brisu. Kako sunce sija ali tvoj lik ne blijedi. I nasmijacu se, kroz vazduh te zagrliti i pomoliti se.
P.S. Bio si u pravu. Nema curice na planeti kao sto sam ja. Samo ja imam tebe za andjela cuvara. Hvala ti ljubavi neiscrpna, hvala radosti nepresusna.
Shvatio sam da sam grijesio. Da sam trcao ka necemu uzvisenijem, ne znajuci da iza sebe ostavljam rasulo. Bio sam mlad I neobuzdan. Pravdam se tako, ali ne dovoljno. Njoj sam rekao kako je krivac za svo ovo nase rastavljeno vrijeme mladost. Ona je prihvatila, ali ja nisam. Tu smo opet, kao nekada, pricamo i gledam je u suzne oci. Moje oci ne kaplju. I cudi se. Zna kako to nije normalno za mene, ali ne zna da sam do sada prevazisao sve faze mladosti, pa i plakanje, ostalo je u meni negdje duboko kao izraz slabosti i tuge. I opet smo se zagrlili, oprostili. I gledao sam je kao nekada, shvatajuci da je jedina ona umjela da se raduje tudjoj sreci. Kaze, falilo joj je ovo nase. I meni je.
I onda smo zacutali. Ja, jer pomislih kako ce sve ovo ponovo prestati. Ona vjerovatno, isto. Pitala je za ljubavi, sudjene i nesudjene. Ja nisam pitao, znao sam. Odgovarao sam tako da joj saopstim sve, bez izuzetaka. I slozila se sa mojim izborima. Znam, nije se slozila zbog sebe, i da bi ona uradila suprotne stvari, slozila se zbog mene znajuci da to sada nista ne mijenja. Kupismo dva priveska, sa delfinima, identicna. Da se jednom pronadjemo ako se ponovo izgubimo.
Ona onda sagnu glavu i rece mi da ne uzimam sve na sebe, ona ce ponijeti pola krivice. Bice tako teret laksi. Nije mogla da kaze, ali znao sam, nisam bio sam na zlocinackoj klupi. Postoji nesto sto ne smije da kaze, jer bi to poljuljalo nasu ljuljasku. Ja precutah, plaseci se, opet ce biti kraj.
"If Today Was Your Last Day"
Ja slijepim. - Te dvije rijeci uz neobuzdani plac docekale su me na prepad.
Molim? O cemu pricas? - pitala sam je dok me je Sava drzao za ruku.
Ne vidim. Ne vidim. Nesto je bljeskalo i sada ne vidim polovinom oka.
Dijana ne mozes oslijepiti imas 23 godine, smiri se i podji kod doktora.
Plakali smo svi. I najmladji i najstariji, i najjaci i najslabiji. Oni koje nikada ne vidim sa suznim ocima su se lomili pred mojim. Ali smo se svi drzali kao lanci pred njom, dok je lezala u krevetu nepomicno, zureci u jednu tacku na plafonu. Zvala se Podgorica, Budva, Beograd, gdje su nam rekli da prvim letom dodje u kliniku Milos, gdje ce biti operisana. Tih par noci, su me podsjetile na one koje sam probdijela, pokusavajuci da shvatim gdje je tata otisao. Ona je spavala kraj mene a ja sam kao zaglavljeni cd ponavljala molitve koje znam. Gledajuci je onako umornu i iscrpljenu, drzeci je za ruku, kroz glavu mi je prosao svaki moment u kojem mi je objasnjavala da voli Nikolu iako joj on to ne uzvraca a ja nisam mogla da razumijem, svaki put kada bi tim zelenim ocima plakala a ja joj govorila da je preemotivna. I u toj noci sam odlucila. Pokusacu da razumijem, pokusacu da placem s njom jer je ona jedino sto imam. A sada moje jedino lezi na tom operacijskom stolu sa cvrsto stisnutim krsticem izJerusalima u ruci. Danas svi znamo njenu rodjendansku zelju. Da i dalje gleda svijet bistrim, vedrim pogledom djeteta. Bas onako kako samo ona umije.
Srecan rodjendan ljubicice. Srecan rodjendan zivote.
8:20 - telefon se oglasava ali ga gasim jer mislim da je alarm, roletne spustene, u sobi polu-mrak. Lezim sklupcana i zamotana jorganom, trazim hladnu stranu. I onda mi sine 'danas dolazi Sava!'. Ne, ne dolazi, to je drugi dan. Koprcam se i napokon nalazim tu hladnu stranu. Tisina. Cujem otvaranje ulaznih vrata, rekoh ovo je mama nesto zaboravila, te otvaranje mojih ali ne i korake. Okrecem glavu i u polu-mraku vidim njega. 'Dobro jutro zivote, tako pospana si za klasu ljepsa.' Moje ruke se sire u velik zagrljaj, a on sa osmjehom mi prilazi i snazno me grli. 'Hajde bubili ustaj, vidi vec je 8:30' ja cutah sa osmjehom na licu, on se nasmija i tako bez rijeci odlucismo da ostanemo tu dok se ne razbudim, njegovim ceskanjem naravno! Kasnije smo odlucili da trebamo nesto i da jedemo, pa smo pravili kiflice, koje su licile na sve sem na kiflice. On je kriv, pogresno je citao mjere! Gadjali smo se brasnom i tukli po kuhinji, zatim pogledali ono tijesto i rekli 'nasa djeca ce umrijeti od gladi.' pa poceli da se urnebesno smijemo. To su bili nasi prvi kolacici u obliku srca koje dajemo iskljucivo dusmanima za dorucak. Leskarili smo, grlili se i mazili, a i rucak napravili. I to jedan dobar. Citavo jutro je proteklo u smijehu i poljupcima, bas onako kako i treba da protekne svim zaljubljenim budalama.
Da, da ;)
Puna 62 dana radosti, srece, ljubavi, smijeha, grljenja, ljubljenja, mazenja, pazenja ! Tako je, danas ulazimo u treci mjesec veze. Ali ne stajemo tu!
Mi idemo dalje, sve do medalje!
P.S. Srecan rodjendan Vlajkanee, sve najdivnije i da te joos duugo dugo maltretiram :D
Prilicno mi je zao tih malih ljudi, tih sitnih dusa, sto su pomislile da ce biti vece samo ako drugome nanesu bol. Takve ljude treba zaliti i nikako im se ne suprotstavljati. To je vir koji nosi sve pred sobom. Njih treba izbjegavati i ne obazirati se na njihove maliciozne ispade, sa nadom da ce jednog dana, dok jos nije prekasno, shvatiti.
Svacija bol boli na drugaciji nacin. No, ako tebe boli puno ne znaci da mene ne boli. Ljudi su po svrsi razliciti i tako se mijenja i njihova bol. Ali budi siguran, da ne postoji neko u ovom univerzumu koga nesto ne boli.
Svi ponekad pomislimo kako karma ne funkcionise i da se stvari trebaju uzeti u svoje ruke. To je pogresno. Istina je, u tom momentu pobjede bices inferiorniji i srecan, ali ako grama srca imas, taj gram ce te kad tad zaboljeti. Svatices da je bol koju nanosis drugima bumerang. Jer spoznaja da neko drugi pati od tvoje ruke ili rijeci razara taj misic u prsima.
I kajaces se. O jos kako! Ali naravno, preduslov je imati srce.