Live. Love. Laugh.

'Vidis li koliko je zivot smijesan?' 'Smijesan?' 'Da. Hajde reci, kad si dosla tamo, sva pogubljena, znala si samo Filipa. Ja nisam nikoga, sem par ljudi iz srednje. Pocetak septembra, krecemo se u razlicitim krugovima, i onda jednog ponedeljka, u punom amfiteatru masinaca i nas 50ak, takodje momaka, jedna jedina cura udje, kasni, naravno. Svi momci dobacuju da im pridje, da sjedne kraj njih, ona im se isplazi i prilazi meni. Ja je znam sa predavanja, Ivan se vec uveliko upoznao, i srdacno je pozdravlja. A ja? Ja cutim i gledam pravo,' 'Znam to! Hemijska?' 'Da, hemijska.

Alo, hemijsku? -Nemam nego jednu. -Super meni jedna i treba. -Ali ona je moja. -Jel' bas? Nista onda. -Ti ces da pises? -Jok ja cu da pecam. -Super, srecan ulov! -Sto si bezoobrazan! -Ko, ja? Ti si. -Pa cu pitanja, sta bih radila sa njom? -Pitam iz pristojnosti. -Da, bas. -Evo ti hemijska ti i hemijska! -A sta ces onda ti? -Ja cu da slusam. -A neces da pises? -Pa sa cime bih? -Pa sa hemijskom. -Ti mene zezas? -Da. -E sad ti ne dam hemijsku. -E sto si me pogoooodio.  -Ti si nemoguca! -Znam, rekli su mi to i prije. -Kako te samo trpe? -Ne znam, valjda mi sarm pomaze. -Nema tog sarma koji bi tebe spasio, ti si nesnosna. -Jesam bas? -Jesi. -Koliko puno? -Bas puno. -Dobro u kojim granicama? -Preko svih mogucih granica.- Jao divno. -Sta je tu divno? -Bar sam u necemu najbolja. -Ajde da se kladimo da cu ja biti najbolji student na smjeru? -A da ces ti mene bas ovakvu obozavati? -Moze?! -Moze!' 

I gle, oboje smo pobijedili. 

Nije mogla da mi kaze da me voli, time bi porusila svoj univerzum od Kineskih zidova. Objasnjavao sam joj da ima i drugih velikih zidova, kao Berlinski ali rece da je cula samo za one koje se vide iz svemira, ti poruseni za svaciju dobrobit je nisu puno interesovali. Znala je da ako mi jednog dana da kljuceve kapija da cu ih zagubiti. Istini na  volju, znala me bolje od mene samog. Mozda zato sto je nocima analizirala svaku moju dvosmislenu rijec ili nesmotrene tikove. Znala je da necu biti tu kada cigle i kameni blokovi pocnu da padaju. Nije joj to bio prvi univerzum za skloniste. A ni ja prvi koji ga je rusio.

Ovaj tekst je prvobitno bio osmisljen kao posmrtni govor na Njanjinoj sahrani. Ideja je bila apsolutno njena, jer je morbidna kao pogrebno 'Narcis'. S' obzirom da ja nisam voljna da je nosim na dusi, ovaj tekst je samo i iskljucivo namijenjen da sluzi kao literarni sazetak necijeg karaktera i ne smije se koristiti u druge svrhe!

Anastasija Ilic,  djevojka duge plave kose i tankih rucica na kojoj se nalaze brojanica i stara narukvica je djevojka koja je zivot provela trazeci srodnu dusu. To bi bilo donekle smijesno da nije tragicno. To je curica koja moze da se obrusi na tebe kao oblak pred svijetom u sred najveceg kluba, a place jer joj tako dodje. Jako je pobozna a zna da izmiksuje petnaest najvecih psovki da ti se smraci pred ocima od okretanja glave da provjeris jel ko cuo. Da, rekla sam da izmiksuje. Umije da ucuti i kad ne treba a ne umije da zacepi kad treba. Dzaba buljis ocima, mumljas usnama, bacas se u trans da joj das do znanja da je previse rekla, a-a jok, nije Ana gotova. Ali joj se sve nekako prasta. I nesmotrenost, i cudljivost i to sto umislja price iz 1001 noci pa ih rezisira po najgorem mogucem scenariju u svojoj glavi, i to sto pametuje, sto je tvrdoglava i neposlusna, sto joj nista nije dovoljno dobro i uvijek moze vise. Sve sem suza. Onih koje je prolila bespotrebno, za ljudima nedostojnim.No, nije ona samo to. Ona je mnogo vise. Ona umije da donese Sunce kroz roletne. Da place sa tobom, i pjeva ti dok ne shvatis da postoje veci problemi od onih zbog kojih places, kao na primjer njeno pjevanje. Zna iz BG-a ko je setao s kim po HN prije mene. Ali je i od onih vjernih. Moji neprijatelji su i njeni. Moja nevolja je njena i moja sreca je njena. Istina, nije sve u tome. Sve je u srcu. Ima ga i ona. Doduse, negdje duboko zakopanog ali ga ima. Cuva ga od beogradskih kosava, i klosara. I ceka. Mala Njanja sa Lalovine ceka da svijet postane dobar. Jer dobro se dobrim vraca, a ako ne postane, kome ce se Njanja vratiti?

Ne volim da pisem o sebi jer volim objektivne pisce. Covjek ne moze ostati objektivan ni na svoju srecu ni svoju tugu, pa tako ni na svoje postojanje. Biti u mojoj kozi, nije nesto sto bih svakome pozeljela. U kozi jos i nekako, u glavi nikako. Nisu mi jasni ljudi koji mene razumiju, tako da kada me neko samilosno pogleda i kaze 'razumijem te' zapitam se koja mu je dijagnoza, a jos ako doda ' u potpunosti' znam da je na ljetovanju u Dobroti. Volim ljude sa stavom. Bio on pogresan ili prav, stav je stav! Zaboga ljudi smo, nismo gusteri, ajmo malo kicme. Ne zaljubljujem se lako, i prilicno sam na tom oblaku strasljiva. Ne trcim za lijepim konturama lica vec lijepim pogledima i osmjesima. Volim jednostavnost i mir. Ali, budimo iskreni kao i svaka zena poneka iskra, nekad i pozar su mi mili. Svakakve ljude podnosim i prag tolerancije je visok. Nisam budala. Imam granicu. Nema nista gore, odvratnije i prljavije od ljudi kameleona. Gle, mozes da me mrzis, niko ti ne brani i niko te nece osudjivati, sto se mene tice napravi fan klub hejtera ali sacuvaj onu dostojanstvenost koju ti je majka rodjenjem podarila. Svi u zivotu umremo par puta. Bitno je znati ozivjeti, a uloga lazne majke Tereze ti u tome nece pomoci. Ja cu te postovati, tebe takvog, ni u tvoju srecu ni u tvoju tugu necu dirati, cak i onda kad ti posegnes za mojom, ja cu se tvoje kloniti. Tudja sreca je nevolja... Nego, hajde o meni, imam tamno smedje oci i smedju loknastu kosu. Ne bih da se farbam, stavljam sociva, vjestacke nokte i trepavice. Uzgred, trepavica ko da nemam, moj decko ima vece. Volim sto sam takva. I nema hemije koja moze covjeka naciniti ljepsim od onoga sto mu Bog podari. Dzaba tebi lice andjela ako covjek ne moze s tobom da sklopi prosto-prosirenu recenicu. Ne volim poltrone, naivne, glupe i podmukle ljude. Smatram da je sve stvar trenutka. Ja u nekom gubim a ti dobijas, nemoj da pozelenis od muke kad se kockica okrene, jer sam ja cutala dok su tebi ruze cjetale. Svako treba da se drzi svoje staze i da ne skrece na tudju. Ne znam, doduse, koja je staza moja, ali znam koja nije. Zao mi je kada moja sreca drugom nacini suze, ali necu zbog toga dopustiti da se ona ugrozi. Koliki si ti covjek ja mozda nikada necu biti, ali cu bar zivjeti sa cinjenicom da sam prema svima isti covjek! I prema psu i prema kralju. Religiozna sam u standardnoj mjeri, neke stvari ni ja ne prihvatam ali se tjesim onom Hristovom ' ko je bezgresan nek' prvi baci kamencic' - znam da bi moj ostao cvrsto stisnut dlanom. Glupo bi bilo reci da sam dobra osoba, takve osobe danas ne postoje, a oni koji se time etiketiraju su najgora sorta. Postoje ljudi koji se trude ne biti toliko zli, a ja sam cak i u toj kategoriji amater. Ali se trudim. I to se pika, zar ne? Imam majku i sestru stariju 4 godine. Rodjena sam 18og avgusta 1995 godine i LAV sam. Got a problem with that? ;) 

'Necemo u Pariz, to je postalo izlizano, mi cemo u Grcku!'

'Vidjecemo.... gdje cemo.'

'Sta imam da gledam? Ja cu sama a ti kako hoces :P'

' Ne volim da unaprijed govorim, tako izbaksuziram... i ako odes bez mene, slobodno se ne vracaj! :D'

'Umijes li ti da mastas? Sanse da mi podjemo u Grcku su  ravne 1%, a i opste poznato je da sta god zamislim meni se ne ispuni'

' Sanse su vece, a i stvari se ispunjavaju samo onoliko koliko to zelis. Ako zelis jako dobices. Vidis moj primjer... Sve sto sam jako zelio, dobio sam.'

'Ma bas, to je uvijek obrnuto kod mene. A i ne vidim sta si ti to jako zelio pa dobio.'

'Tebe.' 

'Kako to da je meni tooliko dugo trebalo da provalim da ti se svidjam? Inace to odmah skopcam.'

'Eh sad, male tajne velikih majstora!'

'Al' mene bas interesuje! Dobro znala sam ja, pjesme, onda kad si me pitao da me pratis i to, kad si me mazio,ali...'

' Znas zasto? Jer da sam to pricao okolo ne bi ispalo ovako savrseno. Zato sam svako jutro gledajuci te kako prilazis govorio sebi 'Evo je. Sada ce da pridje sva nasmijana i vedra a ti budalo ne daj da vidi da se ozaris kada ti pridje.' Zato nisi znala. A ja sam znao. I cekao.

 'Jel' ti ne umijes da kazes da me volis ili ti je ispod casti?'

'Gluposti! Nisi ni ti rekao.'

'Ja jesam, dva puta do sad.'

'Nisi nijednom, napisao si mozda dva puta ali izgovorio nisi. I ja i ti se plasimo toga.'

'Cega se plasim? Ne plasim, ja sam samo mislio da je napisati i reci isto. Svejedno, ti to znas!'

'Znam... I? Znas li ti?'

'Znam.'

'Super.' (...)

'Aleksandra. ' rekao je gledajuci me naslonjen na vrata.

'Pucaj, zurim, dodaj mi traku. Ajde, kljuc? Nosis ga il ostavljas? Pozuri. I? Kreces?'

'Zatvori vrata.'

'Sta je bilo sad? Nisam nista uradila kunem se!' zagrlio me sa ledja i udahnuo moj miris. Okrenula sam se i pogledala ga, a on se kratko nasmijao.

'Znas?' primicuci se mom nosu za eskimski poljubac. 'Ja te volim.' 

'Volis? Koliko? Ovoliko?' pokazasmo sireci sklopljene ruke.

'A-a... Do neba. Do zvijezda, i dalje.'

'Kakva koincidencija.'

'I ti mene do zvijezda? Salim se, ne moras da kazes ako se plasis.'

'A-a... Ja tebe od zvijezda nazad.' 

To su samo neki dijelovi, uvezisamsabelimlukom  :D Ali znas i sama, da pretjeruju s komplimentima dosadiili bi Bogu i narodu. Sreca sto su takvi, ipak nam se  nesto u njima dopalo, zar ne? :* Oni misle da su slabi ako stalno obasipaju komplimentima, papuce, meni zato milije sto je musko, sto zna da kaze ne kad treba i udari sakom o sto. Neko mora, necu valjda ja? :)

Red je da ispostujem! :) 

O cemu bi vi da se pise? Predloge u komentar do veceras. 

Nije mogla da mi kaze da me voli, time bi prekrsila svoja moralna nacela. Samo bi me ponekad jako grlila i krisom gledala dok spavam. Znao sam, da takve kao ona, strasljive male djevojcice, nekada i starost docekaju a da ne izgovore. Gledao sam je kako kao leptir iz dana u dan unosi boje u zivot, ne mareci za vjetrove i kise. Cudio sam se. Da li je moguce da neko ovoliko radosti ima? Tada sam je prvi put pogledao pravo u oci, presreo joj pogled i u toj milisekundi mi se zaledio misic u prsima. Ona brzo skloni pogled kao da sam njen najveci strah. Zaboga, koliko tuge ima u tim ocima boje kestena... Istina je, tog dana sam je zavolio. I sada druge koliko god na glas vikale da me vole, nikada nece moci da me ubijede, kao ona jednim pogledom.

As a granddoughter of a soldier, a Communistic soldier you could imagine that my life was strickt. But you would be wrong. I went to Christian school, and choir, I was every Sunday in church. How? My granddad fought for non existance of it. We lived in the same house, with my parents and sister who was also a Christian. One day after my class he was on the balcony watching me passing the street on zebra. 

'Did you learn anything knew?' he kissed me in the forhead 'I did papa. Listen, today teacher asked wich is our saint, I didn't know. The other kids laughed at me.' 'That's because we don't celebrate it. You know who I am.' 'Then why do you let us go to church?' 'Sit in my lap baby. The story goes many years ago, I was a child just like you. I was in the field playing with goats and some very bad people came and killed my family. There was no God to save them. I was alone. The war was leaving dead bodies everywhere, and no one heard my prayers. Now I am an old man, and if that God of yours really excists, I would appriciate you praying for my soul because I will be very hot upstairs. You are not me baby girl. You make your own ideals, you choose what to believe. I would be a bad grandpa if I tell you what to believe. Even so, maybe I was just a bad boy and I didn't deserve for my prayers to be heard. Don't let anyone make you. Create your little world with your believes and ideals and remember, no one can tell you whats wrong or right If you heart tells you the truth.'

Few years after, papa got sick, all he wanted was to see me and a priest. In the evening doctor called to say that papa died. On the funeral twenty soldiers were standing next to the priest with triggers shooting in the sky, commemorating to the Officer of the First class. Everyone left and I stood there next to his grave angry for not seeing him on his last day. Priest came and hugged me 'don't cry. he will be just fine.' 'he will go to hell, he didn't believe.' he smiled ' Even I tought that. I don't know If this meens anything to you, but he did say that his job was done. When I asked him if he is regreting any of his sins he said no, I would've done it again, but I am proud of one thing. She is clear as a tear. You know, she is one hell of a girl. I took care of her in her life she will take care of mine when I'm gone. 'Are you sorry for your sins?' 'No, no I'm not.' but his tear watered the pillow.

Yes, yes he was.  He was a soldier who believed.

Dodju dani kad ti fali. Da budemo realni, meni uvijek nesto fali. Kad fali puno to je dobro, jer svaljujes sve na svoju razmazenost. Kad fali malo, onda boli. Boli sto to malo nemas. Ja znam kako boli jer ja nikada nisam imala sve. Ili nista il ponesto. Lijepo je kad nemas nista, naucis da to nista je tvoje trenutno sve. Kad imas ponesto hoces vise. Kad vec stigoh dovde sto ne bih jos malo? Zato! Zato jer si tu stigao kako ne valja, i to ti je luce previse. Kad bi brali sve cvjetove sa polja ostao bi korov. Nikome on mio ne bi bio. Sve sto si ubrao uvenuce pred tvojim ocima jer da bi se nesto rodilo drugo mora umrijeti. Znao si to. Dzaba zalivas korov iz njega miris ne ide. Cuvaj ono svoje nista. Milije je to nego tudje sve. Jer znas... uvenuce. Sve vene. Pa i mi. 

'Let's be true.You are not a saint. I know who you are. The problem is that you are too young to know who you are.' 'Why don't you tell me?' 'No.' 'Daddy, please.' 'If I tell you... you'll be afraid.' ' But then I'll know. I will control it.' 'You won't. Let's say, someone slaps you in the face...' 'Who?' 'Does it matter?' ' Yes daddy, If it's someone I love I will turn another cheek' if it's not then I assume I deserved it.' 'Liar. You wouldn't.' He smiled. He knew. He had to. He was all I've got.He looked me right in the eyes and read me as a book. 'You know, I love the fact that you would't turn another cheek. I love even more the fact that you would use your words to fight this war. I love I made a lady! A lady who knows what deserves and won't accept anything less.' He lighted a cigarette and looked at the sky. He adored stars. 'Promise me.' 'I do.' 'But silly you don't know what.' Then he strongly smiled, the way I always see him in my eyes. It was true, I could do anything for that man. He was my Sun and my Star but never a cloud. He was the snow and a morning dew but never a stormy rain. 'Promise me you'll save that daring kid in you. Promise me you'll never take less then you deserve. Promise you'll never turn another cheek.' 

'I promise daddy.  Then you have to make a promise.' ' Shoot.' 'You have to stay forever.' 'No, I don't. I need to stay as long as you need me, and you are a strong little girl who still doesn't fall asleep until I kiss her in the forhead. But you know what? If I go, I will go peacefuly. And you will stay, to keep that promise. Now go to bed, and when I come I want you in your pajama in the your bed. Not Dijana's. Comprende baby girl?'

'Comprende capitano!'