Live. Love. Laugh.

Mirno more. Poneki oblacak, tu i tamo. Neki jadni povjetarac pokusava da rastjera sparinu koja se obrusila na Kotor sa neba. I nikoga nema. Samo klupa, njemacki ovcar i ja. Uzimam telefon i okrecem njegov broj. 'Dolazis li na fax? Imam da ti pricam...' 'Ne, kasljem, hajde reci.' 'Bio si u pravu. Zaista je gotovo.' 'Jesi li dobro? Zasto nisi na predavanju?' 'Jesam. Samo uzivam u tisini. Tamo ima previse ljudi.' 'Pricacemo...' 'Necemo, nema tu sta da se kaze.' 'Boli li?' 'Ne.. ne znam.. zapravo, zacudo, mislim da sam okej. Prezivjela sam i vece gubitke. Hajde, brzo ozdravi.'

I zatim opet muk. Kruzer ulazi u zaliv i oglasava se sirena. Rekoh naglas 'nesnosno' i pogledah u psa kao da mi je sagovornik, ali on ustade i vrteci repom zalaja. 'I ti idi od mene, ajde!' Zatim ugledah ruke ka kojima je pas krenuo kako ga miluju. Presrecnog momka koji ga radosno docekuje. I osmjehnuh se. Fino je znati da u ljudima ima radosti, ali momak podize glavu drzeci jos osmijeh na licu... 

'Jao.' tiho rekoh sa  uzdahom i namrgodjenim licem. 'Sta je luda Novljanka?  Nesnosno? A ?' 'Da.' zatim okrenuh glavu u drugom pravcu. On sjede kraj mene i ne rece nista. Ja pogledah jer je za ocekivati da ce nesto reci. Gledajuci pravo, ka moru rekoh - 'Otkud ti? Nije bilo mjesta u prvom redu amfiteatra?' 'Ima mjesta, ima i za tebe. Sto ne udjes?' 'Ne ide mi se. Slusa mi se tisina.' i on opet zacuta, kao da u sebi broji.. ' Jel dovoljno bilo?' 'Ne.... gdje je Ivan?' 'Sad ce i on. Filip?' 'Bolestan.' 'Ti?' 'Pokojna.' 'Sto ne rece, da cvijece narucim?' 'Kupio bi mi cvijece?' 'Pa za sahranu, to se nosi.' 'Ne bi ga kupio da sam ziva?' 'Jok.' 'Onda mi je drago sto sam mrtva.' on opet ucuta i pogleda u pod. ' Sto se ne svadjas sa mnom?' 'Ima li poente?' 'Naravno. Ja volim sto se svadjamo. Eto ako ti ista znaci, s nikim ne umijem da se svadjam kao s tobom.' 'Znaci.' pogledah ga na kratko i oboje se nasmijasmo, pa opet okrenusmo poglede ka obali. 'Ajde da se svadjamo, pa ti pocni da se penjes na prste da dokazes da si inferiornija od mene, a ja cu smisliti nacin da ti spustim ego.' 'Sava.. nije dobar dan. Moze sutra?' 'Hvala, i ne moze.' 'Za sta?' 'Nisi me nazvala nekim bolesnim nadimkom, Aleksandra. Jel mogu da te zovem Aleks?' 'Molim te.'

Zatim poce pricati o Ivanu, njegove ludorije, i propalu ljubav. Suze mi krenuse na oci. Oboma. Pocesmo plakati od smijeha i nista u tom trenu nije moglo popraviti stvar od spoznaje da  nisi jedini u cvoru. Brisuci suze sa lica rekoh mu 'a ti nikad nisi volio?' 'Ne vjerujem.' 'Pa sto se smijes njemu kada ne znas o cemu pricas?' 'A ti znas? Nisam zaljubljive prirode, cak i kad se zaljubim malo ko to zna, nekada ni ja sam.' 'Ne znam ni ja.' ' Sta uopste moze biti ljubav?' 'Mene pitas? Ja mislim da je to interes! Meni je dobro s tobom ali mene realno briga je li tebi dobro sa mnom.' 'Ali ako meni nije dobro s tobom reci cu ti, onda ces se ti popraviti.' 'Necu, onda cemo raskinuti.' 'Ali meni ne moze biti dobro ako tebi nije. Ti si moja polovina.' 'Bolja polovina! Onda to nije ljubav? Sta je onda?' 'Ma sta god da je neka je.' 'Interes kad ti kazem.' 'Ustaj kad ti kazem i znas sta? Ne seri s tim interesom. Ista si kao sve djevojcice sa bajkama, ta kamuflaza kod mene ne pali i ne krij se, necu ti ja nista.' 'Ja sam u pravu a ti nisi!' 'Uu svidja mi se kako ova prica pocinje, nastavi, milo mi je sto si se vratila.' 'E, samar ces da dobijes.' 'Uu grubo, a? Ja vracam!' 'A ne bi mene udario?' 'A kud bih tebe?' - te me pocupa za kosu - kreni kad kazem, popunice nam prva mjesta. 

I krenusmo, udarajuci se i cupajuci za kose, ali krenusmo. Pomakoh se sa one klupe na kojoj sam bila zakopana. Tako nemoguce lako... 

 'Cao, ja sam Marija. Cini mi se da smo jedine cure na smjeru?' 'Drago mi je, Aleksandra. Nismo, ali smo u opasnom deficitu.' 'Koliko je njih?' 'Momaka na smjeru? 52' 'A sve debili. Iz Kotora si?' 'Ne, iz Herceg Novog. Ti znas Ivana?' 'Ivana? Aa nije to Ivan to je Micko. Isto budala. Ali ne znam ga iz Niksica, Savu znam iz srednje.' 'Sto je budala?' 'Puno prica, to je dosta! Sava od njega do rijeci ne dolazi.' 'Ih ima taj jezik za troje!' 'Nemoguce, nije to ista osoba.'

'Sta sa Savom?' 'Nista Filipe.' 'Dobro kad je nista!' 'Sta to treba da znaci?' 'Znaci da smo zaboravili da imamo momka.'

'Znao sam da su zajedno!' 'Ko je ovaj?' 'Vladimir, drago mi je.' 'Mi nismo zajedno.' 'Aha,vazi.'

'Alo mala, sto mi ne rece da si sa Filipom?' 'Ivane, nisam!' 'Znaci nemas momka?' 'Imam.'

'E ako ti imas momka, ja imam harem!' 'Bravo, kolega, krajnje inspirativno!' 'Ajde reci ko je on, da mu trofej urucim.' 'Za sta? Za najbolju curu na svijetu?' 'Za konjske zivce!' 'Slusaj, Sucko...' 'Sava! Bez nadimaka, imam jako lijepo ime.' 'Dobro... Znaci Sucko, promijeni zrtvu!' ' Vazi, promijeni ti tvoju zrtvu prvo.' 'Ja? Koga?' 'Decka! Ahahhaha' 'Ha ha.' - okrenuh se i odoh, nimalo radosna jer je ova bitka bila njegova. Ne samo zbog toga... 

'Koja ironija...' 'Ironija? Znam. Bas.' 'Ne ide mi u glavu... dobro, nebitno, dzaba pricam.' 'Reci Filipe.' 'Ti znas da bih ja za tebe samo najbolje ? Nemoj da se ljutis na ovog tipa, nije on los, niti zlonamjeran. Samo je slucajno pogodio tamo gdje te najvise boli. Otkud bi on znao da u svoj toj prici si ti zrtva? Hajde reci, ko bi na sekund pomislio da ti umijes u tisini da patis i pristanes na manje nego zasluzujes?' 'Svejedno, nije na njemu da o tome prica.' 'Nije ni na tebi da to trpis!' 'Ne umijem da odustanem od ljudi!' 'E pa onda pati, i nemoj da se ljutis na ljude koji ti ne zele zlo, vec na one koji ti ga cine...'

'Vidis li koliko je zivot smijesan?' 'Smijesan?' 'Da. Hajde reci, kad si dosla tamo, sva pogubljena, znala si samo Filipa. Ja nisam nikoga, sem par ljudi iz srednje. Pocetak septembra, krecemo se u razlicitim krugovima, i onda jednog ponedeljka, u punom amfiteatru masinaca i nas 50ak, takodje momaka, jedna jedina cura udje, kasni, naravno. Svi momci dobacuju da im pridje, da sjedne kraj njih, ona im se isplazi i prilazi meni. Ja je znam sa predavanja, Ivan se vec uveliko upoznao, i srdacno je pozdravlja. A ja? Ja cutim i gledam pravo,' 'Znam to! Hemijska?' 'Da, hemijska.

Alo, hemijsku? -Nemam nego jednu. -Super meni jedna i treba. -Ali ona je moja. -Jel' bas? Nista onda. -Ti ces da pises? -Jok ja cu da pecam. -Super, srecan ulov! -Sto si bezoobrazan! -Ko, ja? Ti si. -Pa cu pitanja, sta bih radila sa njom? -Pitam iz pristojnosti. -Da, bas. -Evo ti hemijska ti i hemijska! -A sta ces onda ti? -Ja cu da slusam. -A neces da pises? -Pa sa cime bih? -Pa sa hemijskom. -Ti mene zezas? -Da. -E sad ti ne dam hemijsku. -E sto si me pogoooodio.  -Ti si nemoguca! -Znam, rekli su mi to i prije. -Kako te samo trpe? -Ne znam, valjda mi sarm pomaze. -Nema tog sarma koji bi tebe spasio, ti si nesnosna. -Jesam bas? -Jesi. -Koliko puno? -Bas puno. -Dobro u kojim granicama? -Preko svih mogucih granica.- Jao divno. -Sta je tu divno? -Bar sam u necemu najbolja. -Ajde da se kladimo da cu ja biti najbolji student na smjeru? -A da ces ti mene bas ovakvu obozavati? -Moze?! -Moze!' 

I gle, oboje smo pobijedili. 

Nije mogla da mi kaze da me voli, time bi porusila svoj univerzum od Kineskih zidova. Objasnjavao sam joj da ima i drugih velikih zidova, kao Berlinski ali rece da je cula samo za one koje se vide iz svemira, ti poruseni za svaciju dobrobit je nisu puno interesovali. Znala je da ako mi jednog dana da kljuceve kapija da cu ih zagubiti. Istini na  volju, znala me bolje od mene samog. Mozda zato sto je nocima analizirala svaku moju dvosmislenu rijec ili nesmotrene tikove. Znala je da necu biti tu kada cigle i kameni blokovi pocnu da padaju. Nije joj to bio prvi univerzum za skloniste. A ni ja prvi koji ga je rusio.

Ovaj tekst je prvobitno bio osmisljen kao posmrtni govor na Njanjinoj sahrani. Ideja je bila apsolutno njena, jer je morbidna kao pogrebno 'Narcis'. S' obzirom da ja nisam voljna da je nosim na dusi, ovaj tekst je samo i iskljucivo namijenjen da sluzi kao literarni sazetak necijeg karaktera i ne smije se koristiti u druge svrhe!

Anastasija Ilic,  djevojka duge plave kose i tankih rucica na kojoj se nalaze brojanica i stara narukvica je djevojka koja je zivot provela trazeci srodnu dusu. To bi bilo donekle smijesno da nije tragicno. To je curica koja moze da se obrusi na tebe kao oblak pred svijetom u sred najveceg kluba, a place jer joj tako dodje. Jako je pobozna a zna da izmiksuje petnaest najvecih psovki da ti se smraci pred ocima od okretanja glave da provjeris jel ko cuo. Da, rekla sam da izmiksuje. Umije da ucuti i kad ne treba a ne umije da zacepi kad treba. Dzaba buljis ocima, mumljas usnama, bacas se u trans da joj das do znanja da je previse rekla, a-a jok, nije Ana gotova. Ali joj se sve nekako prasta. I nesmotrenost, i cudljivost i to sto umislja price iz 1001 noci pa ih rezisira po najgorem mogucem scenariju u svojoj glavi, i to sto pametuje, sto je tvrdoglava i neposlusna, sto joj nista nije dovoljno dobro i uvijek moze vise. Sve sem suza. Onih koje je prolila bespotrebno, za ljudima nedostojnim.No, nije ona samo to. Ona je mnogo vise. Ona umije da donese Sunce kroz roletne. Da place sa tobom, i pjeva ti dok ne shvatis da postoje veci problemi od onih zbog kojih places, kao na primjer njeno pjevanje. Zna iz BG-a ko je setao s kim po HN prije mene. Ali je i od onih vjernih. Moji neprijatelji su i njeni. Moja nevolja je njena i moja sreca je njena. Istina, nije sve u tome. Sve je u srcu. Ima ga i ona. Doduse, negdje duboko zakopanog ali ga ima. Cuva ga od beogradskih kosava, i klosara. I ceka. Mala Njanja sa Lalovine ceka da svijet postane dobar. Jer dobro se dobrim vraca, a ako ne postane, kome ce se Njanja vratiti?

Ne volim da pisem o sebi jer volim objektivne pisce. Covjek ne moze ostati objektivan ni na svoju srecu ni svoju tugu, pa tako ni na svoje postojanje. Biti u mojoj kozi, nije nesto sto bih svakome pozeljela. U kozi jos i nekako, u glavi nikako. Nisu mi jasni ljudi koji mene razumiju, tako da kada me neko samilosno pogleda i kaze 'razumijem te' zapitam se koja mu je dijagnoza, a jos ako doda ' u potpunosti' znam da je na ljetovanju u Dobroti. Volim ljude sa stavom. Bio on pogresan ili prav, stav je stav! Zaboga ljudi smo, nismo gusteri, ajmo malo kicme. Ne zaljubljujem se lako, i prilicno sam na tom oblaku strasljiva. Ne trcim za lijepim konturama lica vec lijepim pogledima i osmjesima. Volim jednostavnost i mir. Ali, budimo iskreni kao i svaka zena poneka iskra, nekad i pozar su mi mili. Svakakve ljude podnosim i prag tolerancije je visok. Nisam budala. Imam granicu. Nema nista gore, odvratnije i prljavije od ljudi kameleona. Gle, mozes da me mrzis, niko ti ne brani i niko te nece osudjivati, sto se mene tice napravi fan klub hejtera ali sacuvaj onu dostojanstvenost koju ti je majka rodjenjem podarila. Svi u zivotu umremo par puta. Bitno je znati ozivjeti, a uloga lazne majke Tereze ti u tome nece pomoci. Ja cu te postovati, tebe takvog, ni u tvoju srecu ni u tvoju tugu necu dirati, cak i onda kad ti posegnes za mojom, ja cu se tvoje kloniti. Tudja sreca je nevolja... Nego, hajde o meni, imam tamno smedje oci i smedju loknastu kosu. Ne bih da se farbam, stavljam sociva, vjestacke nokte i trepavice. Uzgred, trepavica ko da nemam, moj decko ima vece. Volim sto sam takva. I nema hemije koja moze covjeka naciniti ljepsim od onoga sto mu Bog podari. Dzaba tebi lice andjela ako covjek ne moze s tobom da sklopi prosto-prosirenu recenicu. Ne volim poltrone, naivne, glupe i podmukle ljude. Smatram da je sve stvar trenutka. Ja u nekom gubim a ti dobijas, nemoj da pozelenis od muke kad se kockica okrene, jer sam ja cutala dok su tebi ruze cjetale. Svako treba da se drzi svoje staze i da ne skrece na tudju. Ne znam, doduse, koja je staza moja, ali znam koja nije. Zao mi je kada moja sreca drugom nacini suze, ali necu zbog toga dopustiti da se ona ugrozi. Koliki si ti covjek ja mozda nikada necu biti, ali cu bar zivjeti sa cinjenicom da sam prema svima isti covjek! I prema psu i prema kralju. Religiozna sam u standardnoj mjeri, neke stvari ni ja ne prihvatam ali se tjesim onom Hristovom ' ko je bezgresan nek' prvi baci kamencic' - znam da bi moj ostao cvrsto stisnut dlanom. Glupo bi bilo reci da sam dobra osoba, takve osobe danas ne postoje, a oni koji se time etiketiraju su najgora sorta. Postoje ljudi koji se trude ne biti toliko zli, a ja sam cak i u toj kategoriji amater. Ali se trudim. I to se pika, zar ne? Imam majku i sestru stariju 4 godine. Rodjena sam 18og avgusta 1995 godine i LAV sam. Got a problem with that? ;) 

'Necemo u Pariz, to je postalo izlizano, mi cemo u Grcku!'

'Vidjecemo.... gdje cemo.'

'Sta imam da gledam? Ja cu sama a ti kako hoces :P'

' Ne volim da unaprijed govorim, tako izbaksuziram... i ako odes bez mene, slobodno se ne vracaj! :D'

'Umijes li ti da mastas? Sanse da mi podjemo u Grcku su  ravne 1%, a i opste poznato je da sta god zamislim meni se ne ispuni'

' Sanse su vece, a i stvari se ispunjavaju samo onoliko koliko to zelis. Ako zelis jako dobices. Vidis moj primjer... Sve sto sam jako zelio, dobio sam.'

'Ma bas, to je uvijek obrnuto kod mene. A i ne vidim sta si ti to jako zelio pa dobio.'

'Tebe.' 

'Kako to da je meni tooliko dugo trebalo da provalim da ti se svidjam? Inace to odmah skopcam.'

'Eh sad, male tajne velikih majstora!'

'Al' mene bas interesuje! Dobro znala sam ja, pjesme, onda kad si me pitao da me pratis i to, kad si me mazio,ali...'

' Znas zasto? Jer da sam to pricao okolo ne bi ispalo ovako savrseno. Zato sam svako jutro gledajuci te kako prilazis govorio sebi 'Evo je. Sada ce da pridje sva nasmijana i vedra a ti budalo ne daj da vidi da se ozaris kada ti pridje.' Zato nisi znala. A ja sam znao. I cekao.

 'Jel' ti ne umijes da kazes da me volis ili ti je ispod casti?'

'Gluposti! Nisi ni ti rekao.'

'Ja jesam, dva puta do sad.'

'Nisi nijednom, napisao si mozda dva puta ali izgovorio nisi. I ja i ti se plasimo toga.'

'Cega se plasim? Ne plasim, ja sam samo mislio da je napisati i reci isto. Svejedno, ti to znas!'

'Znam... I? Znas li ti?'

'Znam.'

'Super.' (...)

'Aleksandra. ' rekao je gledajuci me naslonjen na vrata.

'Pucaj, zurim, dodaj mi traku. Ajde, kljuc? Nosis ga il ostavljas? Pozuri. I? Kreces?'

'Zatvori vrata.'

'Sta je bilo sad? Nisam nista uradila kunem se!' zagrlio me sa ledja i udahnuo moj miris. Okrenula sam se i pogledala ga, a on se kratko nasmijao.

'Znas?' primicuci se mom nosu za eskimski poljubac. 'Ja te volim.' 

'Volis? Koliko? Ovoliko?' pokazasmo sireci sklopljene ruke.

'A-a... Do neba. Do zvijezda, i dalje.'

'Kakva koincidencija.'

'I ti mene do zvijezda? Salim se, ne moras da kazes ako se plasis.'

'A-a... Ja tebe od zvijezda nazad.' 

To su samo neki dijelovi, uvezisamsabelimlukom  :D Ali znas i sama, da pretjeruju s komplimentima dosadiili bi Bogu i narodu. Sreca sto su takvi, ipak nam se  nesto u njima dopalo, zar ne? :* Oni misle da su slabi ako stalno obasipaju komplimentima, papuce, meni zato milije sto je musko, sto zna da kaze ne kad treba i udari sakom o sto. Neko mora, necu valjda ja? :)

Red je da ispostujem! :) 

O cemu bi vi da se pise? Predloge u komentar do veceras. 

Nije mogla da mi kaze da me voli, time bi prekrsila svoja moralna nacela. Samo bi me ponekad jako grlila i krisom gledala dok spavam. Znao sam, da takve kao ona, strasljive male djevojcice, nekada i starost docekaju a da ne izgovore. Gledao sam je kako kao leptir iz dana u dan unosi boje u zivot, ne mareci za vjetrove i kise. Cudio sam se. Da li je moguce da neko ovoliko radosti ima? Tada sam je prvi put pogledao pravo u oci, presreo joj pogled i u toj milisekundi mi se zaledio misic u prsima. Ona brzo skloni pogled kao da sam njen najveci strah. Zaboga, koliko tuge ima u tim ocima boje kestena... Istina je, tog dana sam je zavolio. I sada druge koliko god na glas vikale da me vole, nikada nece moci da me ubijede, kao ona jednim pogledom.