Live. Love. Laugh.

8:20 - telefon se oglasava ali ga gasim jer mislim da je alarm, roletne spustene, u sobi polu-mrak. Lezim sklupcana i zamotana jorganom, trazim hladnu stranu. I onda mi sine 'danas dolazi Sava!'. Ne, ne dolazi, to je drugi dan. Koprcam se i napokon nalazim tu hladnu stranu. Tisina. Cujem otvaranje ulaznih vrata, rekoh ovo  je mama nesto zaboravila, te otvaranje mojih ali ne i korake. Okrecem glavu i u polu-mraku vidim njega. 'Dobro jutro zivote, tako pospana si za klasu ljepsa.' Moje ruke se sire u velik zagrljaj, a on sa osmjehom mi prilazi i snazno me grli. 'Hajde bubili ustaj, vidi vec je 8:30' ja cutah sa osmjehom na licu, on se nasmija i tako bez rijeci odlucismo da ostanemo tu dok se ne razbudim, njegovim ceskanjem naravno! Kasnije smo odlucili da trebamo nesto i da jedemo, pa smo pravili kiflice, koje su licile na sve sem na kiflice. On je kriv, pogresno je citao mjere! Gadjali smo se brasnom i tukli po kuhinji, zatim pogledali ono tijesto i rekli 'nasa djeca ce umrijeti od gladi.' pa poceli da se urnebesno smijemo. To su bili nasi prvi kolacici u obliku srca koje dajemo iskljucivo dusmanima za dorucak. Leskarili smo, grlili se i mazili, a i rucak napravili. I to jedan dobar. Citavo jutro je proteklo u smijehu i poljupcima, bas onako kako i treba da protekne svim zaljubljenim budalama.

Da, da ;) 

Puna 62 dana radosti, srece, ljubavi, smijeha, grljenja, ljubljenja, mazenja, pazenja ! Tako je, danas ulazimo u treci mjesec veze. Ali ne stajemo tu!

Mi idemo dalje, sve do medalje!  

P.S. Srecan rodjendan Vlajkanee, sve najdivnije i da te joos duugo dugo maltretiram :D 

Prilicno mi je zao tih malih ljudi, tih sitnih dusa, sto su pomislile da ce biti vece samo ako drugome nanesu bol. Takve ljude treba zaliti i nikako im se ne suprotstavljati. To je vir koji nosi sve pred sobom. Njih treba izbjegavati i ne obazirati se na njihove maliciozne ispade, sa nadom da ce jednog dana, dok jos nije prekasno, shvatiti. 

Svacija bol boli na drugaciji nacin. No, ako tebe boli puno ne znaci da mene ne boli. Ljudi su po svrsi razliciti i tako se mijenja i njihova bol. Ali budi siguran, da ne postoji neko u ovom univerzumu koga nesto ne boli. 

 Svi ponekad pomislimo kako karma ne funkcionise i da se stvari trebaju uzeti u svoje ruke. To je pogresno. Istina je, u tom momentu pobjede bices inferiorniji i srecan, ali ako grama srca imas, taj gram ce te kad tad zaboljeti. Svatices da je bol koju nanosis drugima bumerang. Jer spoznaja da neko drugi pati od tvoje ruke ili rijeci razara taj misic u prsima.

I kajaces se. O jos kako! Ali naravno, preduslov je  imati srce.

When I scratched my knee, or if I bumped my head,

 when I was afraid of the dark, or that thing under my bed

when I cried in the night, or even in the day,

you were there for me to make it all okay! 

You tickled my feet, and laughed at all my jokes

you taught me to believe in having high hopes.

You were my father , you did what you had to do

But more than a father, you were my friend too.

You made everything good, that was once bad,

I just want you to know I love you dad! 

Ja sam svoju srecu vidjela u njenim ocima. Znate kako kao klinci sve pozaboravljate jer dobijete infantilnu amneziju? Tako nekako i ja, ugledavsi njene oci postala sam dijete. Dijete koje se ne sjeca nicega iz ranijeg zivota. Nisu to bile neke posebne oci, cak ni potpuno jasne. Ponekad bi zatreptale ali bi vecinom gledale siroko rasirenim zjenicama. 

Kao dar, stigla je kada je najvise i trebala.  Svi smo danima ocekivali njen dolazak i kada je napokon stigla, cutali smo cekajuci da doktor klimne glavom kao znak da je sve u redu. Zatim su pocele pretpostavke o boji kose, ociju, na koga ce imati usne i nosic. Svi smo pogrijesili. Ona nema nista sto bi je povezalo sa nama - smrtnicima.

 Savrsena od glave do pete. Plavkaste kose i sucmurastih ociju koje bacaju na kesten, malog prcastog nosica i skupljenih ljutih usana. Svi smo se plasili da pridjemo jer tako sicusno stvorenje lako je lomljivo. Prva sam se odmakla, a ostali su vremenom prilazili dok sam je ja samo gledala dok spava. Tada je bila najmirnija. Od pocetka se znalo da ce biti harambasa, cim joj nesto nije po volji oglasi se. Cuvsi je kako place kroz zatvorena vrata, osjetio se cemer i jad sa kojim se svako bice radja. Onaj grijeh sto prenosimo pokoljenima. Iako iritantan, on nije dozvolio da me odgurne. I tada prvi put otvorih vrata njene sobe. Udjoh a plac je bivao sve jaci. Gledah sa praga njen krevetac i crveno uplakano lice. Suze mi same krenuse. Pozvah nekoga da je umiri ali se cinilo kao da vrijeme curi. Bez razmisljanja je uzeh u ruke podupirujuci joj malenu glavu. Ona me stisnu tananim prstima u grc. I tako se nunasmo, placuci, i ona i ja. 

Beba od dvanaest dana podize svoj krhki vrat i pogleda me zbunjeno.  I zacutasmo. Ona zatim spusti svoju glavu na moje rame i krisom me gledase. Ja se ne mrdah jer ne bih podnijela njen plac. Dodirnu me po obrazu koji je bio mokar od suza te spusti rucicu na moj krst oko vrata. Drzeci ga u dlanu, bebac zaspa. Ja se okrenuh i ugledah njene roditelje. 

'Mislim da se ime djeteta samo izabralo. Zvace se Sara onako kako smo tebe zvali kao klinku. Slazes li se?'

Zaspasmo, srcem na srce, istim tempom kucajuci. Tiho joj rekoh ' ti si moja prilika za nov zivot, i vjeruj, nikada nijedna suza is tvog oka nece kanuti, onako kako su iz moga lile.' 

Volim one 'cuvaj se' i 'javi kad stignes' ljude! Toliko bliskosti, ljubavi i paznje ima u samo tih nekoliko rijeci, a opet nikada ih necete dobiti od 'usputnih stanica' ljudi.

Zaljubljujem se u detalje. Sitnice koje se cesto i ne spominju. Zaljubila sam se u njegovo ' jel' mogu da te ispratim?' Glupost, zar ne? E ne. Kada ste vi u 21. vijeku culi momka od 19 godina da se ponasa dzentlmenski? Ravno bajkama brace Grim.

U njegovo usputno sklanjanje moje kose sa lica, kao da je to njegova uloga odavno. U lezerno uzimanje mog telefona i listanje poruka, kao da je to normalno. U ono ' ne treba ti kisobran imam ja' iako smo se minut prije prepirali. U zagrljaj i poljubac u celo. U mjesto koje je ulazeci na predavanje ostavio cekajuci da dodjem. Pa onda zakukao kako samo pricam, a sjutra me mjesto opet cekalo... U njegovo preziranje moje macke jer je pocela da mjauce kada je htio da me prvi put poljubi. U drzanje sklopljenih dlanova od Skvera do kuce jer ' ne drzimo se mi za ruke, nego ti ja stiskam ruku da ti pokazem da sam glavni.'

Zaljubili smo se u januarsko dopisivanje od punih 8 sati, cekajuci 04:04. Zasto? Jer, ja mnogo volim poklopljene kazaljke.

Smotano otvaram oci i guzvam prekrivac preko glave. Krisom, polako, privikavam se na svjetlost novog dana koja se provlaci kroz prozor. Jel' ima neko kuci da mi spusti roletnu? Sacekah par sekundi za odgovor pa ponovih - juhuuu, ima li kooga? Nasmijah se tome, jer me to podsjeti na djetinjstvo i nesnosne prozore od jednog do drugog zida u spavacoj sobi koji kao da su bili bas tu u mojoj sobi natikareni da me kao pijetao u cik zore bude. Maaaama, roleeetne. I opet nista.Dijaaana. Sama sam. Poceh sama sebi da se umiljavam- ajde ustani polako, ajde pile babino, Te opet poceh da se smijem jer se sjetih Desanke sto me uvijek budila uz 'pilicu babin zakasnices u skolu.' Boze sto smo ja i ona vazda bile na suprotnim stranama. Vid' stvarno nema nikoga.Provukoh jednu ruku da se docepam telefona, bar da se orijentisem u kojoj sam vremenskoj zoni. A ono trepce. A-ha! Porukiiica. 

' Dobro jutroooo ljubavi <3'

Received: 07:43 from Gaariii <3

Vjerujte, nema ljepseg ni brzeg budjenja. Dzaba se Desanka ubijala pijucuci! Ovako se docekuje novi dan. Srecan dan.

Dobro jutro, zivoote! :*

 Sent: 08:37 to Gaariii <3

Milija ti je moja nesreca nego sopstvena sreca, a sebe nazivas dobrom osobom.

Milion nacina nadjes da me povrijedis umjesto da milion i jedan nadjes da sebe usrecis.

Znas svaki moj pokret trazeci gresku, umjesto da pazis kuda ti koracas. Zato ti je svaki drugi korak  pad, a ne uspon.

Mislis da ti nosim nesrecu, a ne sanjas da sve lijepo sto pamtis zbog mene imas. Neki umijemo da cinimo dobro makar i na svoju stetu a o tome da cutimo.

Pricas na sva zvona koliko duse imas a ne vidis da te se ona stidi.

Budi i dalje dobra osoba, ali znaj, u pogresnu se crkvu molis. 

Dugo ti je trebalo da se javis. - Tri je ujutru. -Ali si budna. -Ne, odavno spavam. -Lazljivice. Ne spavas. Budna si kao i ja. -Sto si budan? I tebe boli glava? -Ako cemo to nazvati tako, onda da. Boli me glava. -Spava li on? -Odavno. i onda ucutasmo, znali smo da se u sitne sati rijeci biraju a uzdasi broje.

-Tri -nula- tri. -Neko misli na mene. -Mislim ja. Znas, kada bih mogao da biram kada cu da umrem.. nemoj da se smijes! O ovome sam dugo razmisljao. -Evo necu, obecavam. -Vec pocinjes da se smijes zar ne? Curko. - A smijesno je, mislis na mene u 03:03 i kako ces da umres, zar to nije morbidno? -Slusas li me lujko? -Slusam reci. pa pocesmo da se tiho smijemo pritiskajuci rukama usne

-Jesi se ismijala? E bravo. Ako bih mogao da biram kada cu umrijeti, volio bih da umrem prije tebe. Volio bih da te vidim onda. Mozda budes na kraju svijeta, kraj nekog drugog, ali bih opet volio da mi stisnes ruku zadnji put i ubjedljivo me slazes kako cemo ujutru isploviti, vedri i srecni. Volio bih da mi tvoja ruka sklopi kapke. - Ne moze. To je sebicno. Ako ti umres prvi, ja ostajem sa bolom. Lakse bi ti podnio, muskarac si. -Vjeruj mi, jezim se od pomisli da te nemam. - A sta ako umrem sjutra? -Onda je on poslednje sto bih vidio, a to ne valja! - E blento! Ne brini, ovakve kao ja se ne daju tako lako. Znas i sam. -Znam, zato te i volim. Jesi cula ludice? Volim. zanijemismo jer se nije moglo reci nesto sto bi bilo dostojno trenutka,  nesto sto bi odmrzlo misic u obrazu koji je stvarao osmijeh. - Ne dam na nas. -Nikad nikome. Jasno? -Jasno, kapetane!

Nisam je vise gledao istim ocima. Magla se pod moje kapke uvukla i tu ostala. A bila je sve. Zena nikada nije ni svetica ni djavolica uvijek nesto izmedju, satkano. Nesto sto te digne sa dna i spusti na dno. Voleo sam njen bunt u ocima i drhtaj ruke dok je govorila da je sve dobro. A nije bilo. I znali smo. Ali smo se drzali skupa, kao nokat i prst. Nadajuci se da ce se sve ovo jednom zvati juce. Umorili se jesmo, ali nismo stajali. O ne, to nikako. Njoj je bilo ispod casti a meni obraza. Zato smo toliko i pozivjeli. Jer se nismo dali. Od tada, nisam je vise gledao istim ocima. A ta magla je sve njene nesavrsenosti sakrila, i vidio sam samo nju. Od svih zena na svijetu, nju...

Jednu jedinu.